HLifeStyle

Život vam u životu želim! Restart od ovog Uskrsa!

Uskrs pisanice Hlifestyle.eu

Život vam u životu želim! To je moja želja ovog Uskrsa kojeg ćemo posebno pamtiti… I mislim da u trenutcima kad se u svijetu broje mrtvi i zaraženi, upravo življenje života, ispunjenog prije svega zdravljem, a onda i duhovnim i materijalnim blagoslovom, je jedina želja većine ljudi na Zemlji. 

I sva simbolika pisanica na obiteljskim stolovima ovih dana nikad nije bila jača. 

Uskrs pisanice Hlifestyle.eu

Jaje je od pradavnih vremena simbol plodnosti, obilja, proljeća i novog života, pa su ih primjerice mnogo prije pojave kršćanstva, ljudi međusobno razmjenjivali kao prigodni simbol novih početaka. U srednjem vijeku, za Uskrs su gospodari darivali svoje sluge običnim jajima, a oni okrunjenih glava svoje su podanike za vjernost nagrađivali jajima ukrašenim zlatnim listićima. Uskršnje se pisanice pojavljuju tek kasnije, a izgleda da su se jaja počela kuhati i bojiti iz vrlo praktičnih razloga. Kako se nekad u vrijeme 40-dnevnog posta uz meso, mlijeko i sir, nisu smjela jesti ni jaja, ljudi su ona koja su u tom razdoblju snesle kokoši morali nekako sačuvati za poslije. Stoga su ih prije nego što su postala neupotrebljiva, skuhali i produžili im vijek trajanja, a da bi ih potom mogli razlikovati od onih sirovih, u vodu za kuhanje dodavali su biljke koje su ih obojile, primjerice lupinu luka, špinat, ciklu i slično.

Već od 12. stoljeća jaja su se tradicionalno počela bojiti na uskršnju subotu, da bi se potom s ostalim namirnicama stavljala u uskršnju košaricu i nosila u crkvu na posvećenje. Nekoliko stoljeća kasnije postao je običaj da djeca na uskršnju subotu traže obojena jaja koja su odrasli sakrili oko kuće i u vrtovima. U početku se iz tko zna kojih razloga djeci govorilo da jaja u vrtove donose lisice, rode i kukavice, a ne kokoši. Nešto kasnije, u 16. stoljeću najprije u Njemačkoj, ta se važna uloga, naravno, ne bez razloga počela pripisivati uskršnjim zečevima koji su početkom proljeća, sa svojim tek okoćenim brojnim potomcima u potrazi za hranom, neustrašivo jurišali na okućnice i vrtove prepune mladog i slasnog proljetnog zelenila. Naravno, zec je kao neobično plodna životinja koja dobiva potomke i do osam puta godišnje bio simbol života, plodnosti i prije nove ere, primjerice još u starom Egiptu.

U svakom slučaju plod, jaje, tako krhko, predstavlja život i danas više nego ikad pred nas stavlja radost nade… Na trenutak smo svi zaboravili na brige i probleme koji su nas zadesili i blagdanski smo se razveselili neovisno da li slavljenju Uskrsa pristupamo vjernički ili tek pučki tradicionalno. 

Živjeti život, a ne ga tek životariti, biti će nadam se odluka s kojom ćemo dočekati dane iza ove pandemije. Ne želim pričati o budućem vremenu kad će se sve vratiti u normalu jer mislim da odavno već ne živimo normalno. Doduše i ta odrednica normalnog je vrlo individualna. U svakom slučaju nadam se da ćemo živote restartati i krenuti živjeti tako da ne činimo bolesnim (duhovno i fizički) i društvo i prirodu oko sebe. Jer, parafrazirat ću i papu Franju koji je proročki izrekao “zar smo mislili ostati zdravi dok smo prirodu učinili bolesnom?”. Ta odluka o zdravim životima, o zdravom življenju kako fizičkom tako i duhovnom, treba biti naša odluka, želja, svakodnevna težnja. Ali ne samo na osobnoj razini vlastitog tijela, uma i duha nego i u nastojanju da prirodu koja nas okružuje činimo takvom. Sad možemo najbolje vidjeti da smo na ovoj Zemlji pozvani biti odgovorni putnici, a ne oholi gospodari.

Život u zahvalnosti nam želim! Život u životu!

Ostavi komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.