case presentation of southwest airlines with solution police cover letters for resume apa format software citations free cheap thesis proposal writers service breaking ranks ii executive summary digital homework processing signal solution
HLifeStyle

Život vam u životu želim! Restart od ovog Uskrsa!

Uskrs pisanice Hlifestyle.eu

Život vam u životu želim! To je moja želja ovog Uskrsa kojeg ćemo posebno pamtiti… I mislim da u trenutcima kad se u svijetu broje mrtvi i zaraženi, upravo življenje života, ispunjenog prije svega zdravljem, a onda i duhovnim i materijalnim blagoslovom, je jedina želja većine ljudi na Zemlji. 

I sva simbolika pisanica na obiteljskim stolovima ovih dana nikad nije bila jača. 

Uskrs pisanice Hlifestyle.eu

Jaje je od pradavnih vremena simbol plodnosti, obilja, proljeća i novog života, pa su ih primjerice mnogo prije pojave kršćanstva, ljudi međusobno razmjenjivali kao prigodni simbol novih početaka. U srednjem vijeku, za Uskrs su gospodari darivali svoje sluge običnim jajima, a oni okrunjenih glava svoje su podanike za vjernost nagrađivali jajima ukrašenim zlatnim listićima. Uskršnje se pisanice pojavljuju tek kasnije, a izgleda da su se jaja počela kuhati i bojiti iz vrlo praktičnih razloga. Kako se nekad u vrijeme 40-dnevnog posta uz meso, mlijeko i sir, nisu smjela jesti ni jaja, ljudi su ona koja su u tom razdoblju snesle kokoši morali nekako sačuvati za poslije. Stoga su ih prije nego što su postala neupotrebljiva, skuhali i produžili im vijek trajanja, a da bi ih potom mogli razlikovati od onih sirovih, u vodu za kuhanje dodavali su biljke koje su ih obojile, primjerice lupinu luka, špinat, ciklu i slično.

Već od 12. stoljeća jaja su se tradicionalno počela bojiti na uskršnju subotu, da bi se potom s ostalim namirnicama stavljala u uskršnju košaricu i nosila u crkvu na posvećenje. Nekoliko stoljeća kasnije postao je običaj da djeca na uskršnju subotu traže obojena jaja koja su odrasli sakrili oko kuće i u vrtovima. U početku se iz tko zna kojih razloga djeci govorilo da jaja u vrtove donose lisice, rode i kukavice, a ne kokoši. Nešto kasnije, u 16. stoljeću najprije u Njemačkoj, ta se važna uloga, naravno, ne bez razloga počela pripisivati uskršnjim zečevima koji su početkom proljeća, sa svojim tek okoćenim brojnim potomcima u potrazi za hranom, neustrašivo jurišali na okućnice i vrtove prepune mladog i slasnog proljetnog zelenila. Naravno, zec je kao neobično plodna životinja koja dobiva potomke i do osam puta godišnje bio simbol života, plodnosti i prije nove ere, primjerice još u starom Egiptu.

U svakom slučaju plod, jaje, tako krhko, predstavlja život i danas više nego ikad pred nas stavlja radost nade… Na trenutak smo svi zaboravili na brige i probleme koji su nas zadesili i blagdanski smo se razveselili neovisno da li slavljenju Uskrsa pristupamo vjernički ili tek pučki tradicionalno. 

Živjeti život, a ne ga tek životariti, biti će nadam se odluka s kojom ćemo dočekati dane iza ove pandemije. Ne želim pričati o budućem vremenu kad će se sve vratiti u normalu jer mislim da odavno već ne živimo normalno. Doduše i ta odrednica normalnog je vrlo individualna. U svakom slučaju nadam se da ćemo živote restartati i krenuti živjeti tako da ne činimo bolesnim (duhovno i fizički) i društvo i prirodu oko sebe. Jer, parafrazirat ću i papu Franju koji je proročki izrekao “zar smo mislili ostati zdravi dok smo prirodu učinili bolesnom?”. Ta odluka o zdravim životima, o zdravom življenju kako fizičkom tako i duhovnom, treba biti naša odluka, želja, svakodnevna težnja. Ali ne samo na osobnoj razini vlastitog tijela, uma i duha nego i u nastojanju da prirodu koja nas okružuje činimo takvom. Sad možemo najbolje vidjeti da smo na ovoj Zemlji pozvani biti odgovorni putnici, a ne oholi gospodari.

Život u zahvalnosti nam želim! Život u životu!

Ostavi komentar