HLife

Utorak VELIKOG TJEDNA: Voli i dopusti drugima da te vole

Utorak VELIKOG TJEDNA Hlifestyle.eu

Voli i dopusti drugima da te vole, trebala bi nam biti svakodnevna misao.

U utorak Velikog tjedna se opet čita jedan svetopisamski tekst čiji je autor Ivan. Evanđelist Ivan izvješćuje o Isusovoj gozbi s njegovim učenicima (Iv 13,21-33.36-38). Isus je u svojoj duši potresen i govori o jednome od učenika koji će ga izdati. Učenik kojega je Isus ljubio, počiva na Isusovim grudima. Petar mu daje mig neka pita tko je to. I Isus objavljuje da će to biti onaj komu on dadne zalogaj kruha koji će umočiti u vino. Tako svima postaje očito da je Juda izdajica. Sam Petar potvrđuje Isusu da će za njega položiti svoj život. Ali Isus mu odgovara: „Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me tri puta ne zatajiš“ (Iv 13,38).

Tri su mogućnosti reagiranja na Isusovu ljubav. Sve tri mogućnosti su u nama.

Prva je mogućnost prikazana u ljubljenome učeniku, koji počiva na Isusovim grudima. Umjetnost srednjega vijeka prikazivala je ovaj prizor kao ljubav prema Ivanu. Postoje prekrasne slike ove ljubavi prema Ivanu. Ivan počiva na Isusovu srcu. Uživa u ljubavi svoga Prijatelja. Za njega se ne kaže da je on ljubio Isusa, nego da je Isus ljubio njega. Zar to nije sjajna slika odnosa nas naspram svemira koji nas okružuje. Unatoč svemu tu smo.  Zasluženo? Ne bih baš rekao… Puno puta se prema svemu što nam je dano na raspolaganje ponašamo više neprijateljski nego li prijateljski.

Druga mogućnost je ona Judina koji izdaje Isusa. Što se u Judi događalo danas više ne možemo govoriti. Juda je u svakome slučaju uvijek i ogledalo nas. To što je on učinio, na to smo sposobni i mi. Ima puno pokušaja tumačenja da se Judinu izdaju objasni. Jedni misle da je bio zelot, revnitelj, netko tko se nasilno borio protiv Rimljana. I htio je da se Isus odvaži na otvorenu borbu protiv Rimljana. Jer je ljubio Isusa, htio ga je primorati da očituje svoju moć. Drugi misle da je bio razočaran jer Isus nije opravdao njegove predodžbe. To su samo pokušaji da se Judu shvati. Sam Ivan Judino ponašanje tumači ovako: „Nakon zalogaja uđe u nj Sotona“ (Iv 13,27). Mi bismo danas to mogli ovako reći: Mračni su duhovi na neki način smutili Judino razmišljanje. To se izražava i rečenicom: „On dakle uzme zalogaj i odmah izađe. A bijaše noć“ (Iv 13,30). Njegovo se razmišljanje zamračilo. On je upao u nutarnju noć. Obuzela ga je vlast tmina. Možemo si to psihološki zamisliti kao da ga je opsjela neka fanatična ideja. Ili to možemo ostaviti kao tajnu: samo zlo je preuzelo vlast nad njim. Noć izražava i očaj koji je zavladao u Judi. Matej govori o Judinu kajanju. On očito nije htio da Isus mora umrijeti. On je velikim svećenicima vratio trideset srebrnjaka i kazao: „Sagriješio sam izdavši krv nedužnu“ (Mt 26,4). Ali oni ga odbijaju. On zatim baci srebrnjake u Hram i objesi se. Njegovo samoubojstvo izraz je njegova očaja. Njegovo ga kajanje ne vodi u promjenu, nego u očaj. I to je bolest i suvremenog društva. Osuda i očaj. Bezizlaznost umjesto promjene. 

Treća mogućnost koja se krije u svakome od nas, vidljiva je u Petrovu liku. Ivan za njega ne govori da Isusa izdaje, nego da ga niječe. Nijekanje se događa iz kukavičluka. Ali i Petar se isto kao i Juda odvraća od Isusa. Kod Ivana čini on velike najave da svoj život hoće založiti za Isusa. Ali kad mu se vratarica obraća riječima da je i on jedan od Isusovih učenika, on to tada niječe. Još dva puta niječe to na pitanja slugu velikoga svećenika. Tada se pijetao oglasi. Ivan ne govori o Petrovu kajanju. Tek nakon uskrsnuća pozvat će se Isus na njegovo trostruko nijekanje. Isus Petru tri puta postavlja pitanje: „Ljubiš li me?“ Kod trećega puta stoji: „Ražalosti se Petar što ga upita treći put: ‘Voliš li me?’, pa mu odgovori: ‘Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim’“ (Iv 21,17). Petar pokazuje Isusu svoje srce koje ga je zanijekalo. Ali Petar je unatoč svojoj zataji uvijek ljubio Isusa. Ni nijekanje ga nije spriječilo u tome da sada nakon uskrsnuća ljubi Isusa više od svih drugih. Da, možda ga je njegova krivnja otvorila još više za ljubav od njegova oduševljenja kojim je spočetka nasljedovao Isusa. Drugi evanđelisti izvješćuju o Petru da je neposredno nakon oglašavanja pijetla izišao i gorko plakao (Mt 26,75). Johann Sebastian Bach je ovo gorko plakanje majstorski uglazbio u svojoj Muci po Mateju i Muci po Ivanu (tu je jednostavno preuzeo riječi Matejeva evanđelja).

Kršćanstvo nam kaže da svatko od nas nosi u sebi ljubljenoga učenika, Petra i Judu. Nitko od nas ne može za sebe jamčiti da neće kao Petar biti kukavica i zatajiti. I nitko nije toliko siguran u svoje vlastito srce da bi mogao isključiti da kao i Juda neće izdati. Katkada izdajemo same sebe, svoja sveta uvjerenja. Budući da nam odjednom nešto drugo postaje važnije, mi izdajemo ono što smo drugima čvrsto i sveto obećali ili što nam je ranije bilo sveto. Odlučujuće je da tada ne očajavamo nad sobom kao Juda, nego da se u svome zatajenju kao Petar izložimo Ljubavi i pouzdamo u to da je Ljubav veća od naše krivnje. Ako kao Juda ne možemo oprostiti samima sebi, tada ćemo upasti u očaj. Ali samima sebi možemo oprostiti jedino ako kao Petar vjerujemo u praštajuću Ljubav.

Ipak ne bismo trebali ostati kod Petra i Jude. U nama je i ljubljeni učenik, koji počiva na Isusovim grudima, rekao bih slikovito prihvaćajući svetopisamski tekst kao inspiraciju. Ljubljeni smo. Mnogi ne mogu vjerovati u to budući da ne mogu prihvatiti sami sebe. Oni sami sebe osuđuju jer imaju toliko puno pogrešaka. Tada može biti dobra vježba osvijestititi u sebi ovu sliku ljubavi prema Ivanu sve dok se ne mogne povjerovati u to da smo uistinu ljubljeni, voljeni.

MOLITVA ZA KRAJ

Ti me, Nedokučivosti, bez obzira kojoj religiji pripadao i kako svoju vjeru prakticirao ispuni svojom ljubavlju. Ljubav pisana velikim slovom neka bude moj temelj. Ozdravi moj strah, moj kukavičluk, moje zatajenje i moju izdaju. Sačuvaj me od očaja kad padnem. Podigni me kroz moje pogreške i slabosti da postanem sposoban ljubiti uvijek iznova. I dovedi me kroz sva iskustva razočaranja i povrede u dodir s izvorom Ljubavi koji u meni teče, i u kojemu tvoja nedokučiva Ljubav prožima moju ljudsku ljubav koja međusobno povezuje sve suprotno, u meni i u odnosima u kojima živim. I daruj mi sigurnost koraka da i nakon pada mogu nastaviti hodati prema najboljem samoostvarenju. Odlučujem od danas voljeti i dopustiti drugima da me vole.

Ostavi komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.