HLife

Ponedjeljak VELIKOG TJEDNA: Snaga rasipne ljubavi

Ponedjeljak Velikog tjedna Hlifestyle.eu

Ponedjeljak Velikog tjedna priča o snazi rasipne ljubavi. I to je jedino što treba kroz život rasipati i što se ukoliko je čovjek usklađen sa sobom i Onim iznad sebe ne može potrošiti. Zdravo rasipanje ljubavi naspram drugih baš kao i zdravo sebeljublje trebalo bi biti temelj odnosa.

U ponedjeljak Velikoga tjedna Crkva pred vjernike stavlja Evanđelje o Isusovu pomazanju u Betaniji. Ulomak je to u kojem je Isus u kući svoga prijatelja Lazara kojeg je uskrisio od mrtvih. Tu su i njegove dvije sestre Marija i Marta i pripremaju mu večeru. „Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti“ (Iv 12,2-3). Mnogo puta teolozi, župnici i ostali propovjednici ne kažu ništa o toj “nardovoj pomasti”, a važno je znati da je nardova pomast dragocjenost koja se ne može davati pomalo jer se nalazi u alabastrenoj posudici koju nije moguće otvoriti na drugačiji način nego razbiti, a tada potpuno ishlapi šireći svoj miris.

Za svetopisamske Ivanove retke to je simboličan čin koji unaprijed upućuje na Isusovu smrt. Šest je dana prije Pashe. Šest je broj nesavršenosti i samotvorbe. Nesavršeno postaje po Isusovoj smrti i uskrsnuću savršeno i cjelovito. Šest opet upućuje na sedam, broj promjene i dovršenja. U uskrsnuću čovjek biva nanovo stvoren. Ovo je prava Pasha: prijelaz u Božji svijet, čovjekova preobrazba i pobožanstvenjenje. Ovo je šabat: novo stvorenje po Bogu. I tu se nauka židovstav i kršćanstva isprepliće, bratski nadopunjuje.

Marija, Marta i Lazar pripremaju šest dana prije Pashe, dakle u nedjelju navečer, večeru za Isusa. Možda je ta gozba ovdje slika Euharistije koju su kršćani slavili svake nedjelje navečer. Marija uzima libru prave, dragocjene nardove pomasti i njome maže Isusove noge. To je rasipno velika količina pomasti. Nardova se pomast u antiki smatrala jednom od najdragocjenijih pomasti. Juda procjenjuje vrijednost na tri stotine denara. To je više od godišnjega prihoda jednoga nadničara (rimska libra iznosila je 327,45 gr.). Preobilje pomasti podsjeća na puninu vina koje Isus dariva na svadbi u Kani. Na svadbi u Kani je riječ o novome okusu života. Ovdje dragocjeni miris ulazi u nas. Božja ljubav, koja u Isusovoj smrti dolazi do dovršenja, širi ugodan miris – čitava kuća, čitava Crkva, čitav svijet njome se napunja i mijenja.

Crkveni oci tumače ovaj prizor tako da miomiris spoznaje (gnosis) od Isusove smrti i uskrsnuća ispunja čitav svijet. Naspram neugodnog zadaha, koji širi mrtvi Lazar, uskrsnuće znači ugodno mirisanje. Ivan u ovim slikama pokazuje da Božju stvarnost treba uzeti svim osjetilima. Nju se može gledati i slušati, kušati i mirisati i dodirnuti. Mistična tradicija je ovo Ivanovo gledanje izvodila dalje u svojoj teologiji „dulcedo Dei = slasti Boga“. Bog se dade osjetiti i iskusiti. Božji trag u ljudskoj duši je miomiris, novi okus, slast i radost. Ova mistična tradicija pripisivala je Bogu okus. Boga se iskusuje svim osjetilima. On nije samo duh, nego širi u duši i u tijelu čovjeka sladak i ugodan okus, ne gorak okus revnitelja ili rigoristâ, nego okus ljubavi.

Zanimljiv će vam još biti jedan detalj…

U Ivanovu Evanđelju svi prizori u kojima se pojavljuje žena pričaju zapravo o ljubavi.

Prvi prizor u kojemu se pojavljuje Isusova majka jest svadba u Kani. Bog slavi s nama svadbu. Njegova ljubav našu vodu, koja je postala bljutava, pretvara u vino ljubavi. Razgovor sa Samarijankom vrti se ne samo oko vode, koja zauvijek gasi našu žeđ, nego i oko šest muževa koji čežnju žene za ljubavlju ne mogu ispuniti. U Isusu susreće ona sedmoga muža koji će na križu otvoriti svoje srce da bi u nas potekla njegova ljubav. Treći prizor sa ženom jest onaj Isusov susret s preljubnicom koju Isus ne osuđuje. Kod uskrišenja Lazara važnu ulogu igraju Marija i Marta. I ovdje se radi o ljubavi prijateljstva koja oživljuje mrtvaca. Pomazanje dragocjenom pomašću peta je pripovijest o ženama. Šesti je prizor stajanje Isusove majke pod križem i Isusova riječ njegovoj majci. Marija je vrata kroz koja Božja ljubav u Isusu ulazi u svijet. Ona pod križem svjedoči o dovršenju ljubavi. Isus poziva Isusova učenika da ju uzme u svoju kuću. Mi trebamo uzeti k sebi Mariju da bismo u ovome svijetu bili ona vrata kroz koja će Isusova ljubav ući u ovaj svijet. Sedmi prizor o ženi jest susret Marije Magdalene s Uskrsnulim. O njoj je Ivan svjesno izvijestio kao o prizoru ljubavi na pozadini Pjesme nad pjesmama (Pj 3,1-6). Ivan voli broj sedam. Postoji sedam znakova spasenja koje Isus čini. I postoji sedam prizora sa ženama koji nam hoće reći da će se čitav naš život preobraziti u ljubav ako u sebe primimo Krista.

Na početku muke stoji ljubav jedne žene. Marija svojim pomazanjem pokazuje ne samo da je njezina ljubav rasipna, nego i da Isus u svojoj muci živi svoju ljubav bez mjere za sve one koji ga prihvaćaju. Štoviše za sve neovisno da li ga prihvaćaju. Ivan pripovijest o muci započinje rečenicom: „Jer je ljubio svoje koji bijahu u svijetu, do kraja ih je ljubio“ (Iv 13,1). U muci dolazi Isusova ljubav prema svima do dovršenja. Tada će on sam oprati učenicima noge, ali ne pomašću nego vodom. Dok žena kod Marka i Mateja maže Isusovu glavu, Ivan svjesno govori o pomazanju nogu. Pomazati noge nešto je vrlo osobno i erotično, nešto intimno i nježno. To je dopušteno samo vlastitoj ženi ili kćerki. To što čini Marija ima svoju paralelu u Isusovu činu. Na Posljednjoj večeri Isus će učenicima oprati noge. Tada će izvršiti ne samo muško služenje robova, nego i žensko služenje žene i kćeri učenicima. Na križu će Isus dovršiti tu ljubav u kojoj sama sebe predaje za nas. Tada će se otvoriti dragocjena posuda njegova srca i na nas izliti njegova ljubav.

Juda ne razumije Marijinu rasipnu ljubav. On nema nikakva osjećaja ni za tajnu ljubavi Isusa koji se za nas predaje u smrti. On sve gleda pod vidikom svrhovitosti. To je ljudski. Božja ljubav je nešto drugo. Isusovu objavu ne treba primiti kao socijalni program. U stvarnosti se iza socijalnih programa – govori Ivan imajući u vidu Judu – katkada kriju čak i zavist i pohlepa. Ovdje se radi o tajni ljubavi koja se razdaje. Ovdje je to ljubav jedne žene. Ona stoji na početku muke i na kraju kad Marija iz Magdale traži onoga koga ljubi njezina duša. Središte muke, Isusova smrt na križu, dovršenje je ljubavi. Ivan slikom o pomazanju Isusa izražava da se ljubav koja se dovršava u Isusovoj muci i smrti, ne može izračunati. Ona je rasipna i nerazumna. Ne poznaje mjeru. Ne da se shvatiti od trijeznih ljudi razuma. Dostupna je samo onomu tko sam zna ljubiti.

MOLITVA ZA KRAJ 

Nedokučiva tajno, nije važno kojoj religiji pripadam i kako vjeru prakticiram… Iz priče o Mariji koja pomazuje noge svom Učitelju, čitam o snazi rasipne ljubavi. Daj mi u ovome tjednu spoznati sve dublje ljubav koja je iznad nas. Želim se izliječiti od svakoga straha da bih se u svojoj ljubavi za druge mogao potrošiti. Daj mi spoznati da je izvor tvoje ljubavi koji u meni teče neizmjeran i da stoga mogu uvijek davati, jer tvoj izvor ljubavi u meni nikada ne presušuje. Želim se od danas ispuniti još više ljubavlju i osposobiti da pun ljubavi susrećem ljude i dovodim ih u dodir s izvorom ljubavi koji u njima teče.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.