HLife

Četvrtak VELIKOG TJEDNA: Ljubav i riječima i djelom!

Veliki četvrtak Hlifestyle.eu

Četvrtak Velikog tjedna vrlo je specifičan i po katoličkoj tradiciji iznimno bogat brojnim obredima. Ono što mu je u središtu svega jest ljubav. Ljubav i riječima i djelom!

Ime Veliki četvrtak (njem. Gründonnerstag) dolazi od plakati (njem. greinen = weinen). Podsjeća na suze pokore… Ali drugi jezici taj dan tumače drukčije. U latinskome stoji: In coena Domini = Dan Večere Gospodnje“. Francuzi ga nazivaju „Jeudi-Saint = Sveti četvrtak“. Toga se dana u Prvoj crkvi događalo pomirenje pokornika. Ujutro Velikoga četvrtka posvećuje i blagoslivlje biskup u vlastitoj crkvi sveta ulja: krizmu, katekumensko i bolesničko ulje. Ova se ulja zatim odnose u sve župe i svečano unose u župnu crkvu na misi Večere Gospodnje. Ipak u središtu ovoga dana stoji svečanost Večere Gospodnje koju je ustanovio Isus te večeri prije svoje muke prema tradiciji koju Crkva tisućljećima čuva.

Za mene su ove tri važne teme o kojima bih danas htio meditirati: euharistijska gozba koju je ostavio Isus kao oporuku svoje ljubavi, pranje nogu kao izraz čitava njegova života i njegove ljubavi i samoća Maslinske gore u kojoj se sam hrva sa svojim Ocem. Ali isto u ljubavi Sina naspram Oca. Dakle, ljubav je opet u središtu! 

Ljubav dijeljenja. Ljubav služenja. Ljubav osluškivanja. 

Za vrijeme euharistijskoga slavlja na Veliki četvrtak čita se Evanđelje o pranju nogu (Iv 13,1-17). Za Ivana je to oproštajni obred kojim Isus sažima još jednom čitav svoj život i izražava najdublju namjeru svoga djelovanja. Isus je u svome životu postao rob. Prignuo se do čovjeka do u prašinu njegovih nogu. A cilj njegova života bio je očistiti i ozdraviti čovjeka. Izvanjski čin postaje simbolom nutarnje stvarnosti. Isus odlaže haljinu svoje božanske naravi i pojavljuje se s lanenim platnom kao rob. Bog postaje čovjekom i djeluje prema nama ljudski. Perući nam noge iskazuje nam služenje u ljubavi.

Simbolika pranja nogu postaje vidljiva i u Isusovu razgovoru s Petrom. Petar ne želi dopustiti pranje nogu. On to očito razumije kao službu roba. Isus mu odgovara: „Što ja činim ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš kasnije“ (Iv 13,7). Pranje nogu upućuje na jedno drugo događanje, naposljetku na Isusovu smrt. Ono je slika posljednjega služenja koje će Isus iskazati učenicima, njegove prijateljske smrti na križu. Tko odbije ovo služenje, nema dijela na otkupljenju, na Isusovoj slavi: „Tko je okupan, sav je čist i ne treba oprati drugo nego noge“ (Iv 13,10). Učenici su već očišćeni njegovim djelovanjem i njegovim riječima. Tko vjeruje u Isusa, nad njim svijet svojim mjerilima nema više nikakve vlasti. On neće biti više uprljan svjetskim igrama moći, intrigama i neumjerenim težnjama. Pranje nogu za Isusa je znak njegova još predstojećega djela ljubavi, njegove smrti na križu. U njemu se dovršava njegova ljubav. U vjeru spada da učenici vjeruju ne samo Isusovim riječima, nego prije svega njegovu umiranju. U njemu se dovršava vjera kršćanina da on u toj smrti na križu vidi najveći iskaz Isusove ljubavi.

Isus je nakon zajedničke gozbe prekoračio potok Cedron. Ušao je u noć.

Ta slika njegove osobne borbe da shvati i prihvati volju svoga Oca je poseban trenutak za promatranje. Promatranje sebe naspram svega što nas okružuje. I znamo li se nositi sa izazovima koje susrećemo ili bježimo ne prihvaćajući odgovornosti!? 

Poruka Velikog četvrtka na kraju je da treba postati slobodan i od očekivanja ljudi i od svojih vlastitih predodžbi o životu i iznad sebe pronaći duboki mir i upokojiti se. 

MOLITVA ZA KRAJ

Bez obzira kojoj religiji pripadao i kako vjeru prakticirao, znam da je u meni i iznad mene Ljubav. Nedokučivosti koja je iznad mene ali i u meni, želim jednostavno dati ne samo svoju vjeru nego i povjerenje. Ne želim u sebi niti oko sebe kaos, već kozmos. Ljubav želim primati i dijeliti. Živjeti ju i svojim riječima i svojim djelima!

Ostavi komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.