
Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke!?
Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke!? nije samo naslov ovog teksta niti naslov knjige slovenskog autora Aljoše Bagole. To je pitanje i krik gotovo većine ljudi koji trče utrke modernog života. I baš zato nam se čini potrebnim spomenutu knjigu preporučiti za čitanje, a kroz ovaj tekst na nekoliko se stvari osvrnuti…
Knjiga je izdana 2020. godine i zasigurno ste ju imali priliku vidjeti već na policama knjižara. I moramo biti iskreni da nismo niti mi odmah ju zgrabili s police. Ali znate kako se kaže, sve u svoje vrijeme. Upravo u zadnjem periodu doživjeli smo prekretnicu da nismo znali da li smo na samom pragu pregorijevanja ili samo izlazimo iz još jedne zone komfora. I tu smo se suočili s brojnim pitanjima i odgovorima, a i odlučili se na brojne korake. I naprijed i nazad. Jer možda i najgora zamka našeg društva jest tzv. tiranija rada na sebi i stalna potreba za dokazivanjem i još gore – pokazivanjem. Baš u novom e-book izdanju koje pripremamo za studeni, bavimo se i temom “i ja, i ja, i ja” jer ma koliko se činilo da živimo u vremenu snažnih autentičnih pojedinaca zapravo najviše nas okružuju “copy-paste” ljudi čije glasno “i ja, i ja, i ja” mlađe generacije tjera do krajnjih granica imitiranja života koji ne postoje. I iz svega toga nastaje kaos. “Stvaranje nije kreativni kaos”, kaže autor, “već apsolutni mir i spokoj.”. Treba dobro promisliti o ovome…
“Stvaranje nije kreativni kaos”, kaže autor, “već apsolutni mir i spokoj.”
Posebno ovo se trebaju pitati svi vrijedni ljudi kreativnih industrija koji su naviknuti na neredovit život po pitanju prehrane, spavanja i ispunjavanja često iracionalnih ideja klijenata, vlastitih perfekcionističkih ciljeva i ganjajući potpuno nepotrebne materijalne želje nadajući se ispunjenju. A onda na kraju svega ostane praznina. I pregorenost. Crno pred očima.
Aljoša Bagola, jedan je od najcjenjenijih i najčešće nagrađivanih slovenskih kreativnih direktora reklamnih agencija, izvrstan pripovjedač priča, omiljeni predavač i kolumnist. Knjigom Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke donosi iskrenu ispovijed o suočavanju s pregorjelošću.
*
Prije nego nastavimo pogledajte (ili si spremite za kasnije) ovdje video gostovanja Aljoše Bagole na N1 televiziji
*
Lucidni misaoni obrati i prave virtuozne jezične igre koje su ipak bliske svakome od nas alat su kojim nas autor majstorski vodi kroz inspirativne životne priče, potresne spoznaje, neočekivane uvide i nesvakidašnja razmišljanja. Savjetuje nam kako se učinkovito suočiti s kaotičnim i neukrotivim suvremenim svijetom i unatoč tome u njemu pronaći komadić utjehe, smirenosti i optimizma. Knjiga je uistinu puna lijepih citata koje smo si i sami prepisali, a ovdje ćemo neke samo i vama prenijeti…
Aljoša Bagola se između ostaloga osvrće na trud oko savršenosti kao savršeno ishodište za samognjavažu, opsjednutost sitnicama, pretjerivanje s poslom… što, naravno, u konačnici vodi do pregorjelosti i nezadovoljstva. Pa tako i piše:
“Kad se dosljedno trudimo samo oko savršenosti, to činimo na račun savršenosti svoga života. Perfekcionizam najvjerojatnije prozlazi iz latinske riječi ‘perfectus’. A ona znači samo ‘postignuto, napravljeno, izvršeno’. Ne sadrži superlative. Njih smo kroz povijest idealiziranja vlastite opsjednutosti sitnicama utkali sami.”
Ha, što kažete? Jeste se ulovili u ganjanju savršenosti naspram življenja!? Nema veze ako jeste i mi smo. Pa smo zastali, oprostili si i promijenili realnost.
Sve u svemu vrlo je tanka granica između odgovornosti i manijakalnog perfekcionizma pa umjesto da živimo u slobodi sjajno obavljenih zadataka postajemo robovi nedostižnih ciljeva. I onda umjesto da zastanemo, još se jače trudimo i trčimo dok ne padnemo… dok se ne onesvijestimo, dok nam se ne pokaže crno pred očima, dok ne uništimo vlastite živote i živote drugih, a da često nismo niti svjesni. Spavamo otvorenih očiju, opijeni ludilom uspješnosti modernog doba i koju “tiranija neprestanog rada na sebi” neumorno hrani. Nekad je zona komfora iz koje se stalno tjeramo baš super mjesto da se odmorimo i predahnemo kako ne bismo pregorjeli.
Zaključak svega je jednostavan. Suprotno od igre nije rad već depresija. A njoj idemo u zagrljaj onog trenutka kad zaboravimo na nježnost prema sebi i kad zaboravimo da zaslužujemo biti voljeni i kad se uvjerimo da jedino iskustvo ljubavi je bol. A baš suprotno je! Iza zidova straha nalazi se nebo slobode na kojem možemo ostvarivati sve svoje potencijale. Ali da bismo to uspjeli zaista je potrebno biti prisutan u sadašnjem trenutku. Prestanimo glorificirati užurbanost, zauzetost i rad.
Ne želimo ikome od vas pregorijevanje već zadovoljno življenje i puno osobnih metamorfoza! (baš o tome uskoro u novom e-book izdanju).
I za kraj citat koji ćete si sigurno htjeti zapisati… knjigu Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke možete kupiti na linku
Kad bi pregorjelost morala napraviti uvjerljivu kampanju, njezin bi slogan bio – “Načinimo strahove opet velikima.”
#brunoihrvoje