Elizabeth Suzana Kozina i Kata Mijić

Kata Mijić poznatija kao Kate Mitchell “kraljica ljubavnih romana” razgovarala je sa Elizabeth S. Kozinom… Ženom koju uopće ne znamo kako bismo opisali… Zašto? Pročitati ćete u nastavku… 

Elizabeth suzana Kozina i Kata Mijić

Elizabeth Suzana Kozina je ime koje se povezuje sa uspješnom linijom BiArtis torbi. Luksuz dostupan samo odabranima, i ideja samo jedne jedine žene na svijetu. Moja ideja za ovaj intervju ste Vi kao žena, osoba, Vi onakvi kakvi uistinu jeste. Ipak… za neupućene, recite barem nešto o svojem najvažnijem proizvodu, ali ne i jedinom.
 
BiArtis brand je linija ženskih luksuznih torbi. Naime, u svaku torbu je aplicirano ulje na platnu hrvatskih akademskih slikara koju prati ručno oslikani svileni šal sa fragmentima ili cijelom slikom. Isto tako svaku BiArtisicu prati i certifikat o jedinstvenosti proizvoda. Kao takva BiArtis torba je jedinstvena u svijetu,što su prepoznali i u najpoznatijem privatnom svjetskom muzeju torbi „Tassenmuseum Hendrikje“ u Amsterdamu, gdje BiArtis torba ima mjesto uz poznata svjetska imena.
 
Vas je nemoguće staviti u bilo kakav kalup, a najmanje u kalup obične žene. Poznajem Vas kao svestranu osobu, osobu kojoj se neizmjerno divim. U Vama sam vidjela više životne radosti nego u stotinu ljudi zajedno. Po mojem zaključku, usporedila bih vas s djetetom, i to onim koji tek otkriva svijet. A Vi ga i otkrivate u svojim putovanjima. Što Vas to toliko privlači da ste spremni ići čak i u one opasne i ”nepoželjne” krajeve koji nikako nisu meka turista?
 
Sve poželjne sam već odavno obišla (hahaha). To što je drugima možda nepoželjno meni nije. Svaka ta zemlja meni podari dio sebe u vidu kulture,običaja,življenja,razumijevanja i različitosti. Svi kažu kada se vrate sa nekog puta da budu obogaćeni,a ja budem prvo kvalitetno „smušena“ od svega što sam čula i vidjela. Potrebno mi je nekada i mjesec i dva da mi se dojmovi slegnu i da se stvori to „obogaćenje“. To moje „bogaćenje“ mi je apsolutno donijelo nove poglede i nove stavove vezano za puno stvari koje život donese.
 
Kakva su Vaša iskustva na tim putovanjima? Vrijedi li za Vas ono pravilo: Upoznaj tuđe da bi mogao shvatiti svoje? Što bi posebno izdvojili sa tih putovanja?
 
Ono što vrijedi za mene ne znači da vrijedi za druge i obratno. Za sebe sam zaključila da mi je najbolje putovati sama ili sa totalno nepoznatim ljudima. Naime, kada je netko „moj“ samnom na putu,ljudski je i normalno da emotivno razmišljam i o toj osobi da se osjeća sigurno. To je ona odgovornost koja Vam je nametnuta sama od sebe i traži pažnju i brigu za drugoga. Kada ste sami sa sobom i okrenuti ste sebi tako da se u biti najbolje pobrinete sami za sebe. Naravno,na tim putovanjima da bude i situacija koje nisu uvijek baš sjajne,ali poznavanje jezika i putničko iskustvo te dovede do rješenja. Što se tiče „upoznaj tuđe da bi shvatio svoje“ ja sam itekako svjesna „svoga“ ,svoje zemlje,kulture i običaja i umišljam si da „svoje“ itekako shvaćam. Što se tiče izdvajanja,pošto sam nedavno bila u Kambođi ,izdvojila bih da je lijepa i siromašna kao iz Kolarove priče Breza.
 
Elizabeth Suzana Kozina i Kata Mijić
 
Drugačiji ste od svih koje sam do sada upoznala. To je blagoslov kojeg samo rijetki imaju, a može biti i prokletstvo ako se ne zna primijeniti. Prštite idejama, svestrani ste, snalažljivi, ali uvijek stavljate naglasak na to da želite ”biti svoja.” Što za Vas znači ”biti svoja”? Skidanje okova koje je nametnulo društvo i tradicija, ili praćenje svojeg unutarnjeg instinkta? Nije li ” biti svoja” nekakva vrsta tvrdoglavosti?
 
Ne bih rekla da je vrsta tvrdoglavosti već jednostavno vrsta stava,jer sam ja odlučila platiti potrebnu cijenu za svoj stav. Ako nisam u skladu sa ljudima i tim okovima,apsolutno sam u skladu sa sobom. Nije se dovoljno deklarirati „ja sam svoj“, potrebno je imati snage, hrabrosti i odlučnosti za „odraditi“ to da ne bude samo mrtvo slovo na papiru već da baš živite po tome što ste izabrali.Meni,što idem starija, sve više to uspijeva.
 
Uz sve ovo što radite, stignete i pisati. Pratim Vaše pisanje već neko vrijeme. Imate napisanu knjigu ”Zašto vas nisam razumjela”, odnosno, prvi dio te knjige, jer ste rekli da ćete je pisati cijeli život. Za razliku od mene, poznati ste po tome što u malo riječi kažete ono za što meni trebaju stranice. Koautorica ste knjige ”Poduzetnička biblija.” Zanima me, kako je studentica druge godine ekonomije uspjela biti koautorica između svih ti profesora i doktora znanosti?
 
Kada kažete studentica, svi odmah vide djevojku od 18 godina u klupama na faksu. Međutim, ja sam faks upisala sa svojih već 30 godina i tada troje djece. Imala sam tada već i svoju tvrtku i svoje ideje i naravno, svoje formirano mišljenje pa sam bila interesantna profesorima i doktorima znanosti. A koautorica sam postala upravo zbog svog mišljenja, jer sam profesoru rekla da mi se ne sviđa što je napisao i da „nije baš nešto“, na što mi je on odgovorio da ja napišem bolje. I tako sam postala koautorica knjige „ Poduzetnička biblija“.
 
Javnost ne zna da ste zaluđeni fotografijom? Koliko ljubavi prema umjetnosti imate u sebi, to je začuđujuće, a još više činjenica da ste uspješni na mnogim poljima. Pada mi na pamet samo jedna misao, kad je Bog dijelio talente, Vi ste očito bili prvi na redu. Imate li još koji skriveni talent?
 
Svakom čovjeku je Bog podijelio kako mane tako i talente. I to Vam uvijek bude proporcionalno, negdje nas nagradi negdje nas uskrati. Radila sam svašta u životu za što mislim da sam talentirana od uređivanja interijera do diplomatskih pregovora, u čemu sam, moram neskromno priznati, možda i najbolja. Trudim se iskoristiti sve svoje talente ili barem se okušati u svakoj stvari koja mi je zanimljiva. Ali evo priznati ću Vam nešto što baš i nije tajna, ali zna većina mojih prijatelja, moj najveći ne talent je pjevanje. Volim pjevati ali kažu da me nije baš lijepo slušati. Kada govorimo o onoj proporcionalnosti sa početka ovog pitanja, tu me „nagradio“ Bog za barem 10 talenata (hahaha).
 
Elizabeth Suzana Kozina i Kata Mijić
 
Sad mi recite, gdje se uklapaju sve one silne medalje koje ste osvojili na natjecanjima iz fizike? Koliko ljudi uopće zna da fiziku obožavate?
 
Malo ljudi, zapravo, zna da strašno volim fiziku i da mi je i danas žao što je nisam studirala. Ili književnost. I dan danas mi je fizika ostala velika ljubav, međutim, neko konkretnije bavljenje fizikom je ostalo u danima mog školovanja kada sam odlazila na natjecanja i osvajala nagrade. Danas, što se fizike tiče, pa eto, mogu izdvojiti da sam počela gledati „Teoriju velikog praska“ jer sam mislila da je serija o fizici, međutim od cijele fizike sam sa Sheldonom pronašla zajednički jezik (hahaha) , ne toliko u fizici koliko u „mušicama“.
 
Za svoje prijatelje preuređujete stanove sa malim budžetima. Isto tako imam saznanja da Vam je konoba opremljena kao mali Bauhaus. Kad sve to uzmem u obzir, dolazim do samo jednog saznanja: vi ste tu za sve kojima treba pomoć? Jesam li u pravu?
 
Pa nije baš da sam ja htjela biti tu, ali tako dođe, pronađu me (hahaha). Šalu na stranu, da konoba mi je ko mali Bauhaus, ima svega unutra, možda i komforan stan (hahaha) i uvijek sam u nekim „posudbama“ i pomoćima (kao i projektima sa konobom) koje je never ending story i to traje i traje i trenutno čekam pomoć sa nebesa da me neko izvuče iz toga. Nekako uvijek zvuči bahato kada sebe hvališ i kažeš „da, ja sam spremna pomoći svima“. Kao prvo nisam u stanju pomoći svima, ali da kažem da nemam želju za to lagala bih. Što idem starija,metode pomaganja su mi drugačije jer sam uvidjela da sam nekima sa svojim prijašnjim metodama samo učinila medvjeđu uslugu. Istina je, pronađu me ljudi. Nekada mi se čini i baš oni koji me trebaju i oni koji me ne trebaju pronaći. Dobro je što znam koliko sam u tom trentku sposobna ili ne za pomoći pa se danas lakše i brže izjasnim: “Da, mogu ti pomoći„ , „Ne mogu ti pomoći“ ili eventualno: „pričekaj“.
 
Kuhanje je umjetnost, a vi ste i tu na prijestolju. Vaša savršena kuhinja je na glasu, odnosno, Vaše kuhanje. Tko, osim prijatelja, uživa u Vašem kuhanju? O Vašoj se obitelji ne zna gotovo ništa. Da li ste supruga, majka, baka…Onako kako ste zaštitili BiArtis torbe kutijama otpornima na požar, tako ste i zaštitili i svoju obitelj od javnosti. Kako Vam to polazi za rukom? Ipak ste javna osoba.
 
Svi smo mi javne osobe. Što se tiče zaštite privatnosti, npr. moje djece, ja nisam od onih majki koja kaže: “ja živim za svoju djecu“ (ali to ne znači da ne bih učinila sve za njih). Djeci je potrebno dati ljubav i krila da odu,a ja sam taj zadatak uspješno odradila. Oni su prekrasni ljudi koji imaju danas svoj put i na meni je da se ne miješam u to. Grade svoje živote, svoje karijere i nekim nepisanim ugovorom, ali jakim osjećajem svi poštujemo odabir onog drugog. Što se kuhanja tiče baš sam nekidan u jednom postu napisala da mi je to sve malo dosadilo. Istina je nakuhavala sam za cijelu mjesnu zajednicu, a dan danas imam posuđe kojeg se nebi posramio restoran sa 5 Michellinovih zvjezdica, ali kuham sve rijeđe i rijeđe.
 
Elizabeth Suzana Kozina i Kata Mijić
 
Svatko ima snove koje nije ostvario. Znam da imate milijun ideja, i da ih znate prezentirati. Postoji li još nešto što silno želite, i kakve planove imate za blisku budućnost?
 
Trenutno radim na jednom projektu koji je kao i svi ostali „za moju dušu“, međutim ovaj je ipak malo više možda. Radi se o jednom putovanju u jednu od onih, kako ste rekli, „nepoželjnih“ destinacija, ali za sada neka to ipak ostane samo moja tajna, a kada dođe vrijeme rado ću je podijeliti sa svima jer kada sve na kraju zbrojim, ja se uvijek više naradim za dušu nego za novac.
 
Ja sam mišljenja da neke žene treba potaknuti. Nisu svi poput Vas. Neke imaju sve uvjete, ali se ne usude jer se boje neuspjeha, a ne znaju da se na neuspjehu gradi uspjeh. Što mislite o ideji da se održavaju sastanci žena gdje bi jedna drugoj pružale potporu?Ipak su žene nekako u drugom planu. Ako se same ne izborimo, nitko za nas neće. Nekima treba samo mali poticaj, jer nemaju hrabrosti, bolje rečeno, ne vjeruju u sebe.
 
Da nema straha od neuspjeha nebi bilo normalno. Naravno da ga imam i ja i naravno da su i meni neki projekti propali, ali pa što onda? Pa što ima veze kada i onako danas svi pričaju o onima koji su mi uspjeli. Ja se usudim jer izgleda imam dovoljno hrabrosti, ali sama hrabrost nije dovoljna. Potrebno je imati i opreza, što znači ne suludo ići grlom u jagode. Postoje razne udruge žena poduzetnica koje se okupljaju i pomažu jedne drugima savjetima. Eto, mene nije zvala ni jedna. Ako me koja pozove doći ću. Zvali su me u Sofiju u Bugarskoj, ali ja još čekam neki pozivić iz lijepe naše.
 
Što mislite da ste bili u prošlom životu? Da li ste ikada razmišljali o tome? Imate li ideju što bi to moglo biti?
 
Ne da mislim nego znam (hahaha). Dakle,ja sam bila prodavač ćupova u starom Egiptu ili što bi rekli u narodu „štand dečko“. A zašto sam baš to bila? Zato što svi govore kako su u prošlim životima bili kraljevi, kraljice, carevi, vojvode pa na zavodu za zapošljavanje u to doba nije bilo slobodnih mjesta osim za jednog sretnog i neopterečenog prodavača ćupova.
 
Elizabeth Suzana Kozina i Kata Mijić