Stanislav Stanko Kovačič

Čarolija je riječ kojom bih započeo ovu priču… jer zvuk što ga Stanislav Stanko Kovačić proizvodi svojom instrumentalnom vještinom i znanjem jest – čaroban.

Stanislav Stanko Kovačić

Lijepo je kad vas netko tako doživljava, ali ipak ja samo radim svoj posao, rekao je na samom početku razgovora. Možda je tajna samo u tome što on doista uživa dok ga radi pa se to možda tako reflektira na ljude koji ga slušaju. Imao sam ga priliku posebno intenzivno slušati i doživjeti u sklopu Modnog Adventa Oktogon. Taj prostor mu i nije stran s obzirom da su ga brojni prolaznici mogli susretati i prije na Cvjetnom. Kad sam ga pitao o “uličnim svirkama” imao je ispričati štošta zanimljivo. Pomalo nestvarno dok se nalazimo u njegovom stanu u kojem živi i stvara, dok pažljivo slušam on nastavlja…

Stanislav Stanko Kovačić

Kako sam ja završio samo osnovnu muzičku školu, mogu slobodno reći da sam većinu svog sviračkog znanja stekao na ulicama kako Munchena i Beča, tako i naših hrvatskih gradova, naročito Splita i Zagreba. Stoga bi bilo glupo od mene kada bih rekao da ne volim cestu.

Kimam mu glavom u znak odobravanja jer ništa drugo ne uspijevam izreći.

Ona, ulica, mu je zapravo pružila ono što on danas jest. Dala mu je znanje, iskustvo, hrabrost i na koncu i mir. Da, zvuči nevjerojatno ali je tako. Naime, kad se odlučio da će se u životu baviti glazbom, a ne nečim drugim (po završenom zvanju je profesor španjolskog, talijanskog i književnosti), to je bilo samo zato što mu je ulična svirka ulijevala nadu da je to moguće i na koncu omogućavala mu da mu to i bude moguće. 

Pa, zar ovo nije priča o strasti i hrabrosti!? Idealna za ovaj portal. 

Ulica je Stanka Kovačića hranila i odijevala. Pružala mu je sva moguća zadovoljstva i radosti i zbog toga joj je neizmjerno zahvalan, kako mi priča. 

Ulici!!! Baš njoj je svoja dva cd-a posvetio nazivima “Street cello” i “Rock cello”. Iza osebujnog Kovačića su brojne suradnje i projekti… ipak, pred koju godinu u glazbenom svijetu je njegovom zaslugom izašlo nešto što je desetljećima nedostajalo, a u ovom trenutku je djelovalo više nego potrebno… “Uspavanke za djecu i odrasle” izašle su 2009. godine, a kako objašnjava zapravo 2006., kada je postao tata, inicijalno je potaknut na tu ideju. Idući razlog je bio taj, kako mi priča, da mu se učinilo da je nova glazbena ponuda za djecu loša (pod tim ne misli na stare pjesme i ploče) i tu je sam sebe osjetio prozvanim, opet ponajprije radi svoje kćerke Kaje, a onda i zbog sve djece ovih prostora. Ideja mu je bila napraviti “Uspavanke” sa vrlo ozbiljnim aranžmanima, kakvi se rade za “odrasle”, jer kako kaže, djeca nisu glupa i ne moramo ih zatupljivati glupavom glazbom, nego im moramo dati lijepu i pamentnu glazbu koju će onda oni upiti kao spužve i po tom viđenju zapravo izrasti u suvisle i dobre ljude. Objašnjava kako mu je to bilo jako važno kao projekt pa se unatoč svemu nije pokolebao. Trebalo mu je 3 godine, ali imao je stalno rastućeg motivatora i glavnu inspiraciju, svoju kćer. Slijedio je ideju i sastavljao ju u stvarnosti tako da nije pristajao na ništa manje od onog vrhunskog što je nosio u sebi i htio pokloniti kako svojoj kćeri tako i ostaloj djeci. Za suradnike je angažirao izvođače, kako ističe, koje on iznimno cijeni. Tako su se tu našla glazbena imena kao što su Rundek, Yaya, Mladen Badovinac, Neno Belan, Marijan Ban, Mile Kekin, Massimo, Gibonni, pa i glumac Špiro Guberina, Darko Domijan, Maja Posavec, i mnogi drugi. A u sklopu glazbenog CD-a pokazuje mi da je također i slikovnica sa pričom za djecu koju je prekrasno ilustrirala, akademska slikarica iz Zadra, Ana Kolega. Primjećujem da se “Uspavanke” nisu možda uspjele izreklamirati kako zaslužuju ali autor se ne da smesti jer kako kaže, uglavnom se priča o njima širi usmenom predajom i ima nekog šarma u tome. 

Stanisalv Stanko Kovačić

Nastavljamo razgovor s pogledom na glazbenu scenu u Hrvatskoj i svijetu. I na pitanje o mogućoj usporedbi i inovativnosti, zaista je imao što reći.  

Svako razdoblje ima jako zanimljivih glazbenika i glazbenih stilova kako u svijetu tako i kod nas, no ono što je definitivno je kao neka sveopća nezainteresiranost za bilo čim novim kod nas, za razliku od ostatka svijeta. Svi samo obrađuju staro ili su interesantna samo već poznata imena s novim pjesmama koje često nisu baš uspješne kao i pjesme koje su te iste proslavile, ali ljudi bezglavo samo žele već nešto poznato, nešto već viđeno. Ok, znam da je već puno toga rečeno i ima se dojam da je nemoguće izmisliti nešto novo, ali nije čak ni u tome poanta. Poanta je da se treba podržati kreativne, karizmatične, snažne osobe, bendove, a imam dojam da se to ne radi, barem ne kod nas. Na koncu ni Amy Winehouse nije izmislila toplu vodu, ali smo svi zahvalni što nam je netko dozvolio da se susretnemo s njenim pjesmama, glasom, stilom i pojavom. 

Vrlo kritički i argumentirano mi je sve objasnio. Posebno me dojmila upravo ta spremnost na otvorenost, progresivnost, ekspanziju kreativnosti… Zanimljivo je i viđenje da bi trebalo više dozvoliti utjecaje elektronske muzike jer to je zvuk 21.stoljeća, i trebali bi i kako on kaže, puuuuuuno manje puštati estradne hitove po glavnim trgovima gradova, masovnim okupljalištima, televizorima i radijima. Da ne kažem, zabraniti ih, nadodaje.

I kad smo razgovor privodili kraju i pitao ga tko je zapravo Stanislav Stanko Kovačič odgovorio je da je prvenstveno tata, što mu je definitivno prioritet. Kao glazbenik osjeća snažni poriv da bude borac protiv zatupljivanja i poseljačivanja stanovništva. Kaže da kao životnu misiju vidi pružanje ljudima dobre glazbe, suvisle, stvarane srcem, jer samo na taj način, ističe, možemo živjeti u boljem svijetu. Kako je tekao glazbeni put Stanislava Stanka Kovačića može se pročitati u netipično napisanoj autobiografiji na službenim stranicama, ali kad sve to odmaknemo, pa i ovaj naš razgovor, i kad nam ostane samo ta čista glazba stvorena iz srca i ruku, složit će se s nama oni koji su ga slušali, Kovačić je zaista nestvaran. Ima nešto tim njegovim kretnjama i samom sviranju što njegovu misiju čini dodatno uzvišenom… 

Stanislav Stanko Kovačič

I za kraj poslušajte jednu “Uspavanku”… STANISLAV KOVAČIĆ ft. Mladen Badovinac, Špiro Guberina, Surka, Kaja – Ja i moja gospođa. 

https://www.youtube.com/watch?v=QpnidbXauV8