Ah, to muško…

Hlifestyle.eu Hrvoje Vukov

Živimo u vremenima malih otkrića.

Malih, barem u usporedbi s onima iz renesanse, gdje je gomila pametnjakovića djelovala po principu “Da mi je dospjeti u enciklopediju!” pa bi naprezali vijuge samo da bi nešto otkrili, nacrtali ili izmislili.

Ja znam da ne otkrivam ništa novo svojim teorijama o seksu i emocijama kad svakodenvno pričam sa sebi bliskim ljudima, ali spoznajem stvari koje se rađaju u mojoj glavi, baš kao koncept aviona u glavi Leonarda Da Vincija.

Čudan sam, znam. Imam osjećaj kao da se ne snalazim baš najbolje u životu… što se tiče ljubavnih odnosa posebno.

Mislim da mi se to vraćaju “grijesi iz prošlosti”, dolaze me opsjedati, ne daju mi da u miru nađem nekog tko će me voljeti, iskreno i bez zadrške. Bojim se da je ovo samo početak.

No, dosta filozofije. Sve je to od nedostatka… ljubavi.

Hlifestyle.eu Hrvoje Vukov

Ma, budimo iskreni… Mjesecima se nisam seksao. Koja je tajna gay seksa? U čemu je on drugačiji i tko tu koga zapravo jebe? Moram priznati da nema lakih odgovora. Sve je puno jednostavnije u hetero verziji, iako nije pravilo. Postoji pojam “aktivni” i “pasivni” gay. Aktivni gay više voli jebat drugog muškarca. Logično vam je onda što traži pasivni gay. Onaj koji može oboje je uni. Možda je to najbolje… jer je u stanju zadovoljiti različite partnere. Nije dobro kad se nađu dva aktivna ili dva pasivna… Nije dobro nikako, jer u pravilu onda ni jedna strana ne bude zadovolj(e)na. Poze su moguće u svim kombinacijama osim, naravno, misionarskog položaja iz očitih razloga. Za naglasiti je da samo i jedino muškarac može znati što treba drugom muškarcu. Žena nikad neće znati kakav je osjećaj kad se puši kurac i koja tehnika najbolje pali. Žena nikad niti ne može znati što muškarac misli, što želi, o čemu sanja, a sram ga je reći. Sad kad se tako nađu dva tipa u krevetu, mnogi se odmah zgražaju, kao to je nešto odvratno, neprirodno, bolesno i van svih granica morala. Ali toleriramo preljubnike, silovatelje i seksualno perverzne (a, posljednjih mjeseci sam se od frendica naslušao priča i priča), jer oni trče za svetom pizdom koja nam svima treba biti u glavi, ako bi htjeli biti normalni.

Gay osobe nisu bolesne osobe, jer ne postoji lijek kojim bi se oni “izliječili”. Gay osobe nisu niti nastrane osobe, jer na kraju krajeva, ako nas je Bog sve stvorio na svoju sliku i priliku, onda je i on gay. Zaključno, gay osobe mogu voljeti, sirovi seks je nešto potpuno drugo, a valjda ljubav nije grijeh – ma koliko to otrcano zvučalo. Mržnja je ta koja vodi u Pakao. Mržnja jest Pakao.

Srećom, osjećam kako nastupaju bolja vremena za nas, gay osobe. Vrijeme se mijenja, u srednjem vijeku su spaljivali vještice. Danas, ako ne ideš u korak s vremenom, ono će te zgaziti. Siguran sam da će predrasude prema gay osobama nestati. Ja ne moram biti svjedokom tome, ali kroz određena desetljeća, biti gay – biti će nešto opće prihvaćeno i onda će stvarno biti ono što danas izvikuju na raznim paradama “Gej je okej!”.

Možda je trenutak da spomenem ogroman postotak muškaraca danas koji priželjkuju analni seks sa ženom. Dakle, žene, pripremite se dati šupka, jer muškarac ne može vječno šutjeti o onome što želi, a ako to ne dobije kod partnerice, ide tamo gdje će to naći. Ne govorim da su svi muškarci u biti gay, jer to nije istina. Mnogi gay ljudi misle da je tako. Smatram da Freud u tome nije imao pravo i da postoje hetero muškarci koje isključivo zanimaju žene. Postoje međutim i znatiželjni koji samo žele utažiti tu glupu znatiželju i probati “kako bi to bilo”. U večini slučajeva to im se vrati, jer vide kako je to super, pa zaborave na ženski rod i idu od tipa do tipa želeći se što više izjebati. To je strast, to nema veze s ljubavlju! Upoznao sam takve dečke. Nažalost malo im se toga može pokazati kako bi ih se uvjerilo da ima puno boljih stvari od seksa. Priznajem, i meni je na početku bilo samo do seksa. Moj “prvi put” je bio genijalan i nakon njega sam htio još i još… Ali nakon tog upražnjenja samo strasti poželi čovjek i ono nešto dublje. Ne znam kada ću to naći, jer lako je sresti tipa sa kojim će ti biti super u krevetu. Teško je dobit ono što dolazi iza kreveta kad se ujutro probudiš i za promjenu ne osjetiš nabrekli kurac na bedru, nego vidiš nekog tko te samo gleda i šapće kako si mu nedostajao dok si spavao…

Ali gdje su takvi muškarci!?

Ljudi moji, oni su vam u španjolskim i turskim sapunicama (a, i u ovim lošim hrvatskim pokušajima imitiranja istih). Samo sam tamo vidio tipove koji su beskrajno zgodni i bogati, a unatoč tome se bacaju na koljena za neke tamo siromašne i osrednje… Znaju producenti što pali kod domaćica, nema što. Slika takvog savršenog muškarca neprestano mi struji pred očima i ne da mi gledati u daljinu. Tek na momente mi prođe glavom pravi koncept muškarca. Ponekad pomiješam pravu sliku s onom koju stvaram u glavi. Ne znam više koja je ispravna, ali ima nekoliko naputaka za dame i one koji se tako osjećaju, bez obzira na spol, preuzetih iz dvadesetdevetogodišnjeg (ipak ne stoljetnog) kalendara moje malenkosti.

Hlifestyle.eu Hrvoje Vukov

Muškarac.

Problem i definicija bez fusnoti i pizdarija.

On je recimo: živo biće, jače biće (mada ne nužno i hrabrije), tajnovitije biće, hranitelj i tlačitelj, sveznajući i neznalica istovremeno, veliko dijete bez obzira na godine… Ova lista ide u nedogled. Svakim danom učim neke nove stvari koje bih nadodao nabrajanju, a sve je to nepotpuna slika muškarca, stvari koje je Bog morao stvoriti da mi zagorča život.

Dobro, malo sam sebičan, ne samo meni. Slika o muškarcu se rađa pomalo u mojoj glavi, kao da se leže iz jajeta moja spoznaja o tome tko je uopće muškarac. Volio bih da mogu objasniti tu želju za sirovim muškim tijelom koje bi me pokrilo, sakrilo i zaštitilo. Liječnici bi to objasnili hormonima i genima i ne znam čime sve ne. Čak ima i svoje ime ta neka tekućina u glavi koja se izlučuje, to je oksitocin. Ja sam uradio svoj domaći rad, ha? Nije bitna sad kemija. Ono što me muči posljednjih dana je pitanje treba li muškarcu i u kolikom postotku otkriti svoje osjećaje!? To sigurno ovisi od tipa do tipa. Hoće li muškarac kad čuje što stvarno osjećaš za njega ustuknuti, prepasti se i odjebati te? Treba li mu kriti onu ljubav koja se pojavi u želudcu, srcu, mozgu, a kojoj je on uzrok? Jedno je sigurno: nikad ne reci 100% stvari, jer svi trebamo neke stvari sačuvati samo za sebe. Otkrijemo li se previše, postajemo ranjivi, muškarac nas uhvati u šaku. To mu se svidi, jer svakom se muškarcu sviđa osjećaj moći i kontrole. Počne misliti kako može što hoće i sljedeća stvar koju znaš je da ide van, ne vrati se do jutra i jebe se s pola tvojih i njegovih zajedničkih prijatelja. Onda nastupi faza pokajničkog muškarca kada on izjavljuje ljubav u enormnim količinama. 50% toga što on tada kaže je laž, 30% toga zaista ne misli , 10% riječi mu mi stavimo u usta, 9% svega ponovi više puta (tipa: vraćam se tebi, to je isprika za sve) i tek 1%, jedan jedini posto je istina. To je njegovo – “Volim te!”. I za to – volim te – svi se hvatamo kao utopljenici za slamku, taj 1% nam svima beskrajno znači, to je naša medalja koju nosimo na grudima, to je naš uspjeh. I prijeđemo preko svega. Po tko zna koliko puta. Mislim, stvarno…

U našoj glavi postoji jaje u kojem se razvija slika o savršenom muškarcu koji će ispuniti sve naše snove i čarobnim štapićem učiniti naš život boljim i bajkovitijim. Raste tako muškarac u jajetu, a na kraju se izleže nešto slično piletu samo s boljom guzom i manje mozga. Izleže se nešto što nam se ne mora nužno i svidjeti. Ali mi budale smo spremni na sve kako bi se svidjeli toj spodobi ispred nas. Učinit ćemo tako nemoguće, izgladnjivati se, odricati se svega i svačega – samo da bi bili lijepi, elegantni, mršavi, jebozovni i seksi. Samo da bi uspjeli podignut njegov sveti kurac i navesti jadnoga gada da ga utjera u naše rupe. Samo da bi se mogli pohvaliti činjenicom da imamo muškarca koji će se za nas tući, a prešutjeti da nekad zna izubijati Boga u nama samima, fizički ili emocionalno. Sve je to zakon prirode, sve je to jače od nas. Muškarac je nešto najjače što je priroda stvorila. Žena je ipak mislim jača. Muškarac je velika nepoznanica, zemlja koju svi istražujemo s više ili manje uspjeha. Staneš pred njega, sram te je. Sjetiš se svega što na tebi nije savršeno. Vidiš ga kao čudotvorca, velikog čovjeka kojeg ti je cilj uloviti. A kad ga rastaviš na dijelove, jednostavniji je od bilo kakvog auta. Kad zaviriš u njegov um, vidiš da nema sve odgovore. Ako pogledaš u njegovo srce, naći ćeš ljubav koju čuva samo za tebe. Zalutaš li u dubine koje krije njegova savjest, shvatit ćeš da se i on duboko u sebi boji da ne postane bespotreban.

Razočaranje nakon svega toga? Ne. Samo veliko olakšanje i uzdah u kojeg stane puno više nego u sve prazne priče bilo kojeg muškarca.

Zato! Ako si solo? Pročitaj ovaj tekst opet ispočetka pa mi psuj sve po spisku, pošalji poruku i zahvali… Ako imaš dečka, nasmij se i sebi i njemu… U oba slučaja, nasmij se životu! I shvati, bila s nekim ili sama… Pa, i ti frende pederu, nije važno… Muško nije tu da bi ti bilo loše s njim. Nego dobro. Loše ti može biti i solo. Ali zapravo zašto bi ti uopće bilo loše!? Daj, nasmij se! To je najbolji način da životu pokažeš zube! I kreni… Sanjati, ostvarivati, biti. Najprije svoj/a, a onda njegov/a!

Hlifestyle.eu Hrvoje Vukov

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *